..

Podavno sam objavila post kako sam zajebala neke stvari, upropastila sve što sam imala. Na to sam gledala tako samo u tom trenutku. Zapravo, sad shvaćam da me to samo još više zbližilo s ljudima koje imam oko sebe. Mislila sam da mi niko neće pomoći, da niko neće primjetiti da mi treba pomoć. A svi koji su mi bitni su to primjetili. Pomogli su mi. Sve je sada ostalo tamo gdje i pripada : u prošlosti. Ne zamaram se stvarima koje su izmakle mojoj kontroli. Pomirila sam se s tim da ne mogu sve da kontrolišem u životu. Život je nepredvidiv. Život je avantura. Moraš nekada i pogriješiti. Uraditi nepromišljene stvari. Platiš za to, pustiš koju suzu, i prođe. Otrcana faza: Poslije kiše uvijek dođe sunce.. I tu je kraj. Nema potrebe da nabijamo sebi bespotrebnu nervozu, stres. Zašto da razmišljam o prošlosti uveče kad legnem u krevet ? Oh možda nisam trebala tako, trebala sam ovako. Ne, ne ne. Prestani. Pusti. Diši. Let it go..

Komentariši